In memoriam: DOROTHY HEATHCOTE (1926 – 2011)
Dorothy Heathcote, britanska dramska pedagoginja, umrla je u osamdeset i petoj godini života. Bila je svjetski priznata britanska dramska pedagoginja i sveučilišna profesorica koja je iz temelja promijenila primjenu odgojne drame kroz široki spektar novo uvedenih dramskih tehnika.
Kao četrnaestogodišnja djevojčica odlazila je raditi u jorkširsku tkaonicu vune, a kad joj je bilo svega 24 godine postala je nastavnicom na kampusu Newcastle-upon-Tyne pri Sveučilištu u Durhamu započevši karijeru koja će potrajati šezdeset godina. Kroz to vrijeme postala je inspiracijom i uzorom generacijama učitelja širom svijeta koji su u njezinom jedinstvenom pristupu prepoznali sredstvo pomoću kojeg je moguće dublje uključiti učenike i mlade u proces učenja.
Novinske članke u Yorkshire Postu 1945. godine punili su naslovi: «Tkalačka radnica dobiva priliku za kazališnu karijeru». I zaista, Dorothyno glumačko školovanje platio je direktor tvornice. No, kolikogod da je uživala u glumi, njezino se vizionarstvo širi van granica pozornice prema upotrebi kazališta kao obrazovnog sredstva. Prepoznala je naravnu sklonost da koristi dramu kao sredstvo istraživanja i razumijevanja svijeta te razvijanja bitnih životnih vještina koje su za nj potrebne. Slijedeći tu spoznaju, Dorothy je sebi dala zadatak da svoju viziju pretvori u obrazovnu praksu za sve životne uzraste. Njena dramska pedagogija je doista inspirirala milijune ljude.
Imala je talent da dotakne srca ljudi i prenese im znanje i vještine. S ondašnje Učiteljske škole u Newcastleu ubrzo se proširio glas o mladoj karizmatičnoj dramskoj pedagoginji. Otvorenošću duha te radikalnom novom pedagogijom privukla je mnoštvo postdiplomaca u Newcastle. Velikodušno je ugostila mnoge od njih u svom vlastitom domu pa su se njezin suprug Raymond i kći Marianne navikli dijeliti kuću s privremenim stanarima iz zemlje i inozemstva u grupama čiji se sastav svake godine mijenjao.
Dorothy je utemeljila čitavu školu dramske prakse. Stvorila je stručno nazivlje kao što su drama za učenje, dramske konvencije, učitelj u ulozi i izvan uloge, uokvirivanje, označavanje, ogrtač stručnjaka, koje danas predstavlja kanon dramsko-pedagoške struke u cijelom svijetu Radila je u sirotinjskim općinama poput Soweta u Južnoafričkoj Republici; na Novom Zelandu sa maorskim zajednicama; u sirotinjskim četvrtima u Velikoj Britaniji i u brojnim zemljama širom Europe, Azije, Afrike, Sjeverne Amerike te Australoazije; zatim u maloljetničkim popravnim domovima u Velikoj Britaniji i SAD-u; u domovima i učilištima za ljude s velikim stupnjem invalidnosti; u posebnim školama i sa onima koji rade sa vrlo ranjivim skupinama. Čak i za vrijeme svoje posljednje bolesti, našla je kreativne načine davanja doprinosa, putem video-konferencija, primjerice.
Međutim, gdjegod bila Dorothy je uvijek nastojala stići na što raniji let kući kako bi mogla biti „Dorothy domaćica“. Njezino srce je bilo prvo i prije svega s njezinom obitelji; za susjede i bliske prijatelje uvijek je bila „Dorothy kuharica, pekarica, švelja, vrtlarica». Bila je poznata po tome što je rano ustajala kako bi se pripremila za nadolazeći dan bok uz bok s njezinom najdražom mačkom. Gdjegod išla, uvijek je imala knjigu uza se i vrlo je rado pisala pisma. Voljela je provoditi slobodne dane s obitelji i ići u kazalište, a podupirala je i svoju unuku Annu u njezinim kazališnim i plesnim nastojanjima.
U Newcastleu, metode koje je osmislila doprle su do Medicinskog fakulteta gdje je prikazano mnogo filmova, upotrijebljenih za školovanje studenata medicine, koji su bili fokusirani na dramske rekonstrukcije medicinskih tema. Slično tome, British Gas (Britansko plinarsko poduzeće) angažirao ju je da radi sa starijim menadžerima koji su, upotrebljavajući dramske kontekste u poučavanju menadžerskog osoblja novim vještinama za radno mjesto, uvidjeli učinkovitost Dorothynih metoda i uvedenih struktura. Takav su angažman ubrzo prihvatile i druge tvrtke poput Volkswagena te u novije vrijeme Državno tužilaštvo (Crown Prosecution Service) i profesionalno kazalište.
Dorothyn um bio je istraživački i beskrajno zabavljen kreativnim razmišljanjima omogućujući joj da uoči povezanost između svoga rada i rada drugih ljudi iz širokog spektra disciplina. Nikada nije bila samodopadna i vrlo kratko vrijeme prije smrti nastavila je razvijati i usavršavati svoju praksu. Rezultat je bila fino satkana pedagogija s velikim odjekom koja je potakla i inspirirala i sudionike njezinih drama kao i one koji su se trudili i nastavljaju truditi se da se povedu za njima.
Mnoga javna priznanja koja je dobila, rezultirala su počasnim doktoratima Sveučilišta Newcastle-upon-Tyne i Sveučilišta iz Derbyja; priznanja i pokroviteljstvo nad nacionalnim i međunarodnim strukovnim udrugama; pozivi da se obrati najprestižnijim stručnim skupovima; i dakako njezini pisani radovi i suradnja sa svojim eminentnim studentima koji su se vinuli do sličnih visina prošavši kod nje obuku. Već 1974. godine, BBC je napravio sjajan film o njezinom praksi „Three Looms Waiting“ (Tri tkalačka stana čekaju) koji se još uvijek može naći na YouTubeu.
«Radovat ću se smrti, naravno ne u nekom morbidnom smislu, već u smislu radovanja najvećoj i najtajanstvenijoj pustolovini koja uopće postoji.«, rekla je pred kraj svog života.