PROSLAVA 125. GODIŠNJICE ROĐENJA TINA UJEVIĆA U SPLITU
U utorak, 5. srpnja 2016. u Splitu se svečano proslavio 125. rođendan velikog hrvatskog pjesnika Tina Ujevića u organizaciji Dramskog studija Ilirik i Hrvatske udruge Benedikt.
Pred mnoštvom Ujevićevih poklonika koji su se okupili u prekrasnom ambijentu klaustra samostana sv. Frane, stihove velikana hrvatske moderne govorili su glumci Ivana Župa i Marijan Grbavac. Publika se podsjetila ”Igračke vjetrova”, ”Pobratimstva lica u svemiru”, ”Notturna”, ali i uglazbljenih Tinovih stihova Arsena Dedića.
Prof. Silvana Dragun u svom se izlaganju dotaknula ključnih događaja iz Ujevićeve biografije, karakteristika njegove ”pariške” i ”zrele ili boemske faze” te polivalentnog modernističkog rukopisa. Podsjetila se također njegovih spiritualističkih traženja cjeline bitka i kozmičkog bratstva, te plodne splitske godine 1930., kada je u dnevnom listu Jadranska pošta objavio oko 125 kritičkih tekstova i eseja. Program je završio prikazivanjem kratkog dokumentarnog filma Željka Senečića o životu Tina Ujevića u produkciji Prokure (2005.).
Tin Ujević je rođen 5. srpnja 1891. u Vrgorcu. Prva tri razreda osnovne škole polazio je u Imotskom, a ostatak osnovne škole završio je u Makarskoj. U Splitu upisuje klasičnu gimnaziju i neko vrijeme boravi u bogoslovnom sjemeništu. Zatim odlazi u Zagreb na studij hrvatskog jezika i književnosti, klasične filologije i filozofije na Filozofskom fakultetu. Tin je kao Matošev učenik pripadao buntovnom naraštaju hrvatskih intelektualaca, a zbog svojih vatrenih govora i članaka nekoliko je mjeseci proveo i u zatvoru. U ranoj studentskoj fazi bio je pravaš, a zatim se okreće Beogradu i borbi za ujedinjenje južnoslavenskih naroda. 1913. odlazi u Pariz, a nakon šest godina se vraća u domovinu. U Beogradu je boravio nekoliko puta, a 1925. je bio protjeran. Nakon progonstva, od 1929. godine nastupa njegova boemska faza kada prekida sve političke veze s Beogradom i potpuno se posvećuje pjesništvu. Ubojstvo hrvatskih zastupnika u Skupštini 1928. i šestojanuarska diktatura 1929. zasigurno su prethodile takvoj odluci. Ovdje ćemo spomenuti njegovu plodnu splitsku godinu 1930., kada je u Jadranskoj pošti objavio oko 125 kritičkih tekstova, podlistaka i eseja. Tijekom boravka u Splitu objavio je dvije knjige eseja “Ljudi na vratima gostionice” i “Skalpel kaosa”. Nakon uspostavljanja Nezavisne Države Hrvatske radio je neko vrijeme kao prevoditelj u Ministarstvu vanjskih poslova. Po završetku rata komunistička vlast ga je potisnula iz javnog života i tek je 1954. godine objavljena njegova zbirka pjesama “Žedan kamen na studencu”, iako je za tisak bila pripremljena već 1945. godine. Tin Ujević je umro u Zagrebu 12. studenog 1955. godine. Većinu svojih književnih pogleda objavio je u esejima “Oroz pred Endimionom” te “Sumrak poezije”. Neke od najpoznatijih njegovih zbirki su: „Lelek sebra“, „Kolajna“, „Auto na korzu“, „Ojađeno zvono“, „Skalpel kaosa“, „Ljudi za vratima gostionice“ i „Žedan kamen na studencu“ . Iako za života nije dobio nijednu književnu nagradu, danas se mnoge književne nagrade zovu njegovim imenom. O Tinu Ujeviću snimljeno je nekoliko filmova. Njegovim pjesničkim opusom bio je inspiriran Arsen Dedić, bard zagrebačke škole šansone (1938.-2015.).
HUB/ILIRIK
