Glumci o predstavi ''Muka sv. Dujma''

ODJEK NA PREDSTAVU ''MUKA SV. DUJMA''

Na splitskom Peristilu se u petak, 03. svibnja uprizorila ''Muka svetog Dujma'', povijesna drama inspirirana mučeničkom smrću splitskog zaštitnika. Tim povodom razgovarali smo s akademskom glumicom Ivanom Giove Župom i Markom Duvnjakom koji je glumio biskupa Dujma. Upitali smo ih kako su se snašli u ovom zahtjevnom projektu koji je oduševio splitsku publiku, a u kojem je sudjelovalo nešto više od 30 sudionika, glumaca, balerina, rimskih vojnika, pjevača.

Marko Duvnjak (na slici)

Gospodine Duvnjak, za početak nam recite kako ste se vi kao srednjoškolski profesor našli u svijetu kazališta?

Ja sam Marko Duvnjak, gimnazijski profesor i ravnatelj iz Sinja. U svijet kazališta ulazim 60-ih godina još kao učenik osnovne škole u Ježeviću (Vrlički kraj) gdje je duh Begovića, uz mirise dunja i klopotanje cetinskih vodenica,bio pokretačem duhovnog i kulturološkog kod nas đaka i naših vrijednih učitelja. Moglo bi se reći i ovako: Kazalište kao čin kreativnog i ljudskog ulazi sve više u mene tijekom gimnazijskog i studentskog života. Moje članstvo u SEKU (Studentskom eksperimentalnom kazalištu iz Zagreba) trajno me je vezalo, inače kao prirodoslovca, uz kazalište.

Možete li nam ukratko reći, kako ste doživjeli glavnu ulogu, lik svetog Dujma u predstavi ‘‘Muka svetog Dujma‘‘ koja se prikazivala na Peristilu?


Tijekom proba uz redatelja Radu Perkovića i autoricu drame Silvanu Dragun, suvremeni lik splitskog patrona Sv. Dujma potaknuo je kod mene posebne emocije. Njegov mučenički čin, štiteći svoje sljedbenike i svoju katoličku vjeru, potiče kod vas poseban doživljaj gdje propitujete sebe kao čovjeka i vrednote koje trebate podijeliti s onima s kojima igrate i radi kojih uprizorujete dramu snažnih poruka.

Tko je Dujam nekad, a tko danas? Tko je Dioklecijan nekad, a tko danas? Jesu li se vremena promijenila? Jesu li se kršćani promijenili?


Iako su ''Dujam'' i ''Dioklecijan'' živjeli u prvim stoljećima prošloga tisućljeća oni kao da i danas žive. Čovjek još uvijek nije razriješio dileme koje su ga mučile od prvih kršćana do danas. Tlačitelji, mučitelji i silnici i danas progone ljude koji štite dostojanstvo ljudske osobe, borce za vjeru, naciju i domovinu. Taj povijesni čin Dujma uzdignut je na pijedestal svetosti ne bez razloga. Njegova hrabrost u obrani zasada kršćanstva i svjesna žrtva nadahnjuju suvremenog kršćana nudeći vječnu ''Nadu i Ljubav'' što je ujedno Kristova poruka svima nama. Mislim da ste s pravom postavili mnoga pitanja i možda se odgovori kriju u činu Sv. Dujma. Zato ga i danas treba čuti u složenom svijetu ''dioklecijanizma.'' Lijepo ste zaključili: ''ne smijemo šutjeti... treba se izložiti, žrtvovati, reći istinu ''i tako se postaje suvremen i svevremen.

Što mislite o ovogodišnjoj Sudamji?


Sudamija nije sasvim sigurno samo pučka fešta ića, pića, zabave i uživanja, neka i toga, uz poštivanje Arijane Čuline i Mladena Grdovića, nego prije svega ono što Vi sugerirati i što je vidljivo iz vaših pitanja. I zato budimo poput Dujma i prvih kršćana, spremni za žrtvu i oprost Dioklecijanima zamršenoga svijeta. Kao narod i društvo moramo nositi novo veliko svijetlo u sveopćoj tami modernih bespuća. Zato je naš Split i Dujam zapravo isto, ma što neki činili i mislili.

Ivana Giove Župa (na slici)

Ivana, recite nam, kako ste se vi kao mlada akademska glumica snašla u ''Muci svetog Dujma'' i kako je krenula vaša suradnja s Radom Perkovićem i ''Ilirikom''?

Prije otprilike mjesec dana sam prihvatila poziv našeg poznatog kazalištarca i bivšeg intedanta Hnk-Split, Rade Perkovića da sudjelujem u predstavi ''Muka sv.Dujma''. Čast je bila tim veća što sam imala priliku nastupati na Peristilu, mjestu gdje još uvijek živi duh nekih prošlih vremena, gdje su nastupali najveći, i k tome igrati čak tri uloge.

Koje ste uloge igrali i  koliko su one bile glumački zahtjevne?

Utjelovila sam Filomenu i Apoloniju, dvije kršćanske mučenice, bliske Dujmove pratiteljice i mučenice, u borbi za pravdu, istinu i za više ciljeve, a zatim suštu suprotnost- Đavolicu, nažalost puno pristutniju u današnjem svijetu nego navedene prethodnice. Izazov, u svakom slučaju,ponajprije ljudski, a onda i glumački.Trebalo je proniknuti u srž i dočarati publici na što bolji način vrijeme, muku i patnju čovjeka koji se bez ostatka predao Bogu i nije ustuknuo pred mučenjima i boli.

Kako ste vi na kraju doživjeli cijeli projekt?

Sv.Dujam-zaštitnik grada pod Marjanom, svetac o kojemu je toliko toga napisano i ispričano, napokon je dobio priliku ''pokazati'' i ''ispričati'' dio svoje priče ovim projektom. Zato sam zahvalna i sretna što sam bila dio ove lijepe kazališne priče.

I.Š.